Stranica aktivna od:
1. studenog 2011.
Kao što u duvanjskom i šuičkom kraju svako dijete i prije nego pođe u školu poznaje dvije vrste gljiva – pečuraka i bere ih, odnosno skuplja i kući donosi bez ikakve pogrješke, tako u Hercegovini svako dijete i muško i žensko zna napraviti izlivaču kada nema majke ili skrbnice-kuharice u kući. Nerijetko se dogodi da je ukusnija od onekoja se predlaže kod odraslih. Mlađi ne promaše maslo, a to je uspjeh uz malo soli i brašna po ribanim krumpirima i dobro izmiješanima. Izlivača ako nije malo zagorjela nije izlivača jer domaće maslo daje ton i zagorku i pečenosti.
Pustinjskom je ocu došao neki mladi monah koji je odmah započeo svoj govor o drugima. Nabrojio je toliko imena drugih i njihovih mana, da je pustinjskom ocu došlo do nesvijesti.
Kad je već bilo dosta iskusnom i svetom ocu, započeo je i on svoju pouku:
- Mislim da si vidio, kad jedemo ribu, da mnoge ribe imaju puno kostiju i nisu baš tako ugodne pri jelu.
Bila bi sramota za nas u Hercegovini i u samostanima ne donijeti ovaj jednostavni stari recept čestoga jela koji se koristio kod nas. Mislim da uz puru i kiseli kupus da je ovo jelo treće po redu po učestalosti korištenja. Svi su ga znali spravljati. Danas od želje načinimo ovo jelo, zapravo ovu čorbu ili juhu i kažemo da nije onakva. Naravno da nije onakva jer smo sitiji i zaboravili smo ono vrijeme kada se manje imalo ili kada više se postilo.
