slide1.jpgslide1_1.jpgslide1_2.jpgslide1_3.jpgslide2.jpgslide3.jpgslide4.jpgslide5.jpgslide6.jpgslide7.jpgslide8.jpgslide9.jpgslide9_1.jpgslide9_2.jpgslide9_3.jpgslide9_4.jpgslide9_5.jpgslide9_6.jpgslide9_6_1.jpgslide9_7.jpgslide9_8.jpgslide9_9.jpgslide9_9_1.jpgslide9_9_2.jpgslide9_9_3.jpg

Jetra

Jetra janjeća, teleća ili svinjska se može na više načina koristiti i to uvijek veoma uspješno. Najčešći oblik na selu je da se prokuha u vreloj vodi i onako posoljena krupnom soli, uz malo kapule, blaguje, kao i svinjska krv prigodom kolinja. Mladi to već polako odbacuju, ali to je slastica kojoj se moramo vratiti i koju vratiti u našu kuhinju.

Koristi se tako tamo gdje se koriste tripice u gulašu.

Međutim, jetra se danas veoma često koristi na roštilju ili na tavi tako da se reže na tanke uzdužne komade i zauljena i malo posoljena stavlja na roštilj ili na vruću tavu samo namazanu uljem. Za nekoliko minuta jetra je gotova. Servira se sa stučenim češnjakom dok je još podobro vruća. Prilozi idu kao i za sva jela s roštilja.

Časne sestre su po našim samostanima i župnim kućama unijele kao predjelo u svečanim prigodama jetru na kiselo. Priprema se na već poznati lovački način pripreme mesa. Umjesto mesa ili divljači stavlja se jetra i kraće se kuha. Počinje se pirjanim češnjakom, kapulom, mrkvom, pa se dodaje vino i vrhnje, a k tomu još i malo feferona. Pri kraju jela se dodaje vino.

Jetra sitno rezana i pržena na tavi s kapulom i dodatkom od rajčice so(k)sa može biti izvanredan začin, odnosno umak za rižu ili makarone. Ovako pripremljeni umak nema konkurencije u talijanskim umacima za tjestenine. Nas su časne sestre subotom uvečer u Novicijatu obradovale često ovim prelijepim jelom, a da nismo još znali za parmezan. Danas dodamo malo parmezana i vratimo sebi onaj apetit i volju iz 70 – tih. Ovo je svježe i domaće, a tome konzerva nije nikada konkurentna.
© Fra Franjo Mabic 2011 | Developed by: artbysoft.com