Japrak
- Detalji
- Kategorija: Recepti iz fratarske kuhinje | Jela
- Objavljeno Srijeda, 09 Studeni 2011
Naša tradicionalna kuhinja je genijalna iako smo mi puno toga zabacili i zanemarili. Ako se nije moglo imati uvijek tijekom godine kisela kupusa, onda je bilo drugoga, jer onaj okus i sarme morao je biti prisutan na našim stolovima. Upravo u kasno proljeće i ljeto kada nema kisela kupusa, dolazi japrak.
Japrak se pravi od zelenoga kupusa, kelja ili raštike. Stavlja se mljeveno meso jednako kao i u sarmu, a i ostali postupak je gotovo jednak. Razlika je samo u tome što je ovdje slatko zelje, a tamo kiselo. Ima još jedna bitna razlika, a to je da se japrak ne može zavijati sa sirovim zeljem kao sarma u kupusu. Zato se ovo zelje mora nakratko staviti u vruću vodu da malo omekša i da se dadne savijati. Tko zavija japrak u kelj, mora paziti da ne pretjera s vrućom vodom jer će se listovi raspasti. Kelju ne treba ni deset minuta i on je skuhan, a da ga se samo omekša treba mu još kraće vrijeme.
Obično se i danas stavlja na dno lonca u kojem se kuha japrak malo suhoga mesa, pršuta ili pancete, da zamiriše i da se ubije silina mirisa zelja.
Za vrijeme rata sam jeo veoma dobar japrak i sarmu od mesnih narezaka koji su stizali u Karitas ili vojsci. Naše majke su snalažljive i pažljive u iskorištavanju onoga što im se nađe u kuhinji.
