slide1.jpgslide1_1.jpgslide1_2.jpgslide1_3.jpgslide2.jpgslide3.jpgslide4.jpgslide5.jpgslide6.jpgslide7.jpgslide8.jpgslide9.jpgslide9_1.jpgslide9_2.jpgslide9_3.jpgslide9_4.jpgslide9_5.jpgslide9_6.jpgslide9_7.jpgslide9_8.jpgslide9_9.jpgslide9_9_1.jpgslide9_9_2.jpgslide9_9_3.jpg

Zeljanica (prisnac)

Zeljanica je pita koja zaslužuje posebnu pozornost jer se veoma često koristi u našim obiteljima, a uz to je i korisna jer unosimo toliko potrebno zelje u organizam. Ona povećava raznovrsnost naše kuhinje.

U hladnijim krajevima s dužom zimom, dok nije bilo zamrzivača zeljanica se pravila samo od kasnoga proljeća do rane jeseni, dok je trajalo zeleni. Zato se u nekim krajevima i danas zeljanica zove i zelenjak.

Pravi se tako da se nakratko prokuha povrće u vreloj vodi, malo osoli i razastre po lisnatom tijestu, pa se zatim nadoda provara - belava, urda ili se malo premaže kajmakom, ili se umjesto obadvoga dodaje mladi sir. Mogu se umiješati i jaja. Savije se, ako će biti savijača, a ako će biti sterana, onda se ponavljanju naslage jedna na drugu, po želji, ali uvijek imati na pameti da gornja mora biti dobro začinjena, jer podmazuje i čuva ostale naslage ispod. Neke kuharice koriste gornji pokrivač (duvak) samo do polovice pečenja kao zaštitu da ne izgara, pa ga kasnije otklone i bace.

Zeljanica se može služiti kao zajutrak, ručak ili večera. Ovisi jeste li još što pripremili uz ovo jelo.

Treba paziti na duljinu pečenja i vatra ne smije biti jaka, kao i kod svih bureka i pita.

Jogurt, odnosno kiselo mlijeko, prijatelj je zeljanice.

© Fra Franjo Mabic 2011 | Developed by: artbysoft.com