SVETI ROK (16.VIII.)
- Detalji
- Kategorija: Propovijedi | Propovijedi za svetkovine
- Objavljeno Četvrtak, 16 Kolovoz 2012
Mislim da svake godine na ovaj dan čujete ponešto iz života našega zaštitnika, pa ću tako i ja danas započeti, jer sam uvjeren da vam nije na odmet. O onome koga volimo i kome se utječemo mora se više znati. I koliko se god kaže, nije dosta. Sveti je Rok rođen u Francuskoj, u jednoj plemićkoj obitelji. Putujući jednoga dana prema vječnome gradu Rimu kao hodočasnik, veoma se istaknuo svojom ljubavlju prema drugim hodočasnicima koje je kuga morila i prema onima koji su već bili mrtvi. Otvorio je male bolnice za žive i pokopao s velikim poštovanjem mrtvace po raznim mjestima. No i njega samoga kuga je zgrabila blizu talijanskog grada Piacenze i tu se morao povući u osamu u obližnju šumu. Ostao je sam i mislio je kao i prorok Ilija da je napušten od sviju te da će morati umrijeti kao neki kažnjenik. Međutim, Gospodin se pobrinuo za njega te mu je preko jednoga običnog psa dopremao hranu i vodu. Kad je svetac opazio da se tu ipak radi o jednom izvanrednom znaku - čudu, potpuno se posvetio ljubavi Božjoj u braći ljudima. Prizdravio je odjedanput s pomoću čudesne ruke Božje. Vratio se brzo u domovinu i posvetio se opet istom poslu. Nastavio je izvršavati zapovijed ljubavi Božje prema bratu čovjeku. Međutim, drugi nisu mislili kao on, pa ga brzo pritvore, jer su držali da je jedan obični doušnik koji se pretvara. Umro je u zatvoru i tu je na času svoje smrti pokazao svima tko je on. Naime, na svojim prsima imao je znak od Gospodina i to urezan crveni križ. Od časa njegove smrti njegova se svetost širila munjevitom brzinom. Štovanje toga Božjeg ugodnika raslo je iz dana u dan, tako da je doprlo i do Trešnjevice. Postao je zaštitnik protiv svih zala, a posebno protiv kuge koja uništava tijelo. Mi ga pak danas posebno molimo da nas zaštiti od kuge što nas danas sve mori, a to je kuga grijeha koji se posebno očituje u odbijanju ljubavi Božje i u mržnji.
No, on nama danas posebno postaje putokaz koji će nas uvoditi u život. I to svakome. I onom najmlađem i onom najstarijem. Jer, svi smo mi jednako zaduženi za širenje ljubavi Božje medu nama i za suzbijanje svega što nas razdvaja. Posebice za suzbijanje svađe i mržnje. Najprije u vlastitoj obitelji, a onda i među svima onima s kojima živimo i koje susrećemo na svom svagdanjem životnom putu. Ja bih to potkrijepio jednim primjerom koji će nam životno potvrditi navedene tvrdnje. Jer, kad kod drugoga vidimo ono što ne valja, moramo nastojati da se to nama ne dogodi. Ako se to nama ponovi, znači da smo slijepi kod svojih zdravih očiju i gluhi kod zdravih ušiju. Zato loš primjer nek nam bude na poduku da ga ne ponavljamo, a dobar da ga nasljedujemo.
Nemarni je otac imao jedinca sina. I kako je ostao udovac, nije se toliko brinuo za njega, a još više nije za to nimario. Vrijeme je teklo svojim tokom. I sin, kad je već porastao, udaljio se od kuće bez očeva znanja. Radio je što je htio i kako je želio. Ni za kakvo poštovanje i ljudsko dostojanstvo nije znao. I najviše je svoga vremena provodio iza zatvorske rešetke. Kad je već to sve prešlo granice, počeo je razmišljati tko bi za takav njegov život mogao biti kriv. I drugog krivca osim svoga oca nije našao. Odluči tada nakon trideset godina posjetiti oca i sve mu objasniti te mu se osvetiti onako kako je to on naumio.
Njegov vjerni izgled otac je poodavno zaboravio. A sin se još malo i prerušio, tako da ga doista nije bilo moguće prepoznati. Dolazi iznenada k ocu i silom ga odvodi u šumu. A kad su se obadva smirili, sin naređuje ocu da iščupa jednu travku i da je baci. Kad je to otac izvršio, sin mu naređuje da iščupa jedno mlado stabalce. Otac se malo dvoumio i mučio se, pa napokon i taj zadatak izvršio. Kad je i to učinio, sin mu naredi da iščupa jedno stablo, visoko preko petnaest metara. Jadni se otac samo zagledao i rekao daje to nemoguće. No sin je sa samokresom u ruci to zahtijevao i nije nipošto htio od toga odustati. Najednom ga upita otac: Pa tko si ti i što želiš od mene? Sin mu odgovori neka ga ništa ne pita i neka samo radi ono što mu je zapovjeđeno. - To je nemoguće - ponovio je otac. - Kasno je sada govoriti daje nemoguće - odgovori mu sin. - Reci mi barem tko si ti? - pitao je opet otac. - Oče, ja sam tvoj sin. Objasnit ću ti što s tobom želim činiti i zašto to činim.
- Ti čitava života nisi mislio na mene niti si se brinuo za mene. Zato sam ja svuda dostizao i kušao svakakav život. I vidiš li kakav sam postao i gdje sam i zašto došao! Objasnit ću ti sada bolje zašto sam došao i što s tobom kanim učiniti. To te do sada nije zanimalo, a ni sada te ne bi trebalo zanimati. Dok sam bio mali, mogao si bez poteškoća iz mene odstraniti zlo, kao što si bez poteškoća iščupao onu travku. Mogao si usaditi u mene ljubav i prema Bogu i prema bližnjemu. Ali to nisi htio. Kad sam imao petnaestak godina, još nije bilo kasno. Ne bi to doduše ni tada bilo lako, ali se moglo. Onako kao što si ti mogao iščupati ono mlado stabalce. A sada je sve kasno. Ja sam za bilo kakav popravak otvrdnuo kao ono veliko stablo koje ti nisi ni pokušao iščupati. Zato mije sada jedina želja da te, starce, pošaljem u pakao i da tamo odužuješ ono što nisi odužio na zemlji.
Potom uperi samokres u sebe, govoreći mu: - Umri, starce, pa idi ravno u pakao i tamo izgaraj. Kad gore dođem, pridružit ću ti se i bit ću tvoj najgori davao pratitelj kojega se ne ćeš moći osloboditi. Nakon tih riječi ubija oca i udaljuje se, ostavljajući da se netko drugi pobrine za očev pokop, jer ga njegov otac nije zadužio ljubavlju.
Braćo i sestre, mislim da jednom ovakvom životnom primjeru nije potrebno nikakvo tumačenje. Jedino što je potrebno jest to da svatko iz toga izvuče za sebe spasonosnu pouku koja će nas odmaknuti od takvih i sličnih slučajeva i u obitelji i u susjedstvu. Jer, ako ne živimo u ljubavi, onda sijemo mržnju. A znamo da je mržnja izvor svih zala koji uništavaju čovjeka. Mržnja je ona kuga protiv koje se borio i naš današnji zaštitnik. On je imao veliki lijek kojim ju je uspijevao ukrotiti. Ljubavlju je liječio i tjelesnu i duševnu kugu, i u tome je dobro uspijevao. Molimo ga i mi danas da nas sve zajedno i pojedinačno očisti najprije od kuge duše koja nas svaki dan sve više razdjeljuje i udaljuje jedne od drugih. Ne dopustimo to sebi, a u svemu će nam pomoći Sveti Rok. Samo mu se iskreno utecimo i zamolimo ga.
Za Boga je radio i Božja Providnost ga je već ovdje, uza sve nedaće i poteškoće, vidljivo čuvala...
Proslavljeni sveti Rok u očima umjetnika...
fra Franjo Mabić
