Gospa Lurdska - Dan bolesnika - 11. veljače
- Detalji
- Kategorija: Propovijedi | Propovijedi za svetkovine
- Objavljeno Nedjelja, 10 Veljača 2013
U v o d "Kada svaki dan očekujemo pismo i ono ne dođe onda govorimo da će najvjerojatnije ili zacijelo doći sutra. To znači da je naš život i nada – sutra – budućnost, očekivanje okrenuto onome što dolazi i što više nije danas. Svaka sadašnjost je poništena, ali ostaje nada". (Bolesniku je nada – nada.) G. Rensi
O danu ili u danu kada se Crkva spominje Gospina ukazanja u Lurdu, 11. veljače, slavi se deseti put Svjetski dan bolesnika . Proslava je u znaku intezivne molitve za one koji bolesni trpe, solidarnosti koja proistječe iz svijesti o otajstvenoj naravi boli i njezine uloge u naumu Božje ljubavi prema svakom pojedincu, te promišljanja i proučavanja kršćanskoga odgovora na pitanje o smislu ljudskoga bola i trpljenja. – Da bi se otkrio temeljni i konačni smisao trpljenja, moramo svoj pogled upraviti prema objavi božanske ljubavi, prvobitnom izvoru smisla svega što postoji. Odgovor na pitanje o smislu trpljenja Bog je bio dao čovjeku na križu Isusa Krista. Trpljenje, posljedica istočnoga grijeha, poprima novi smisao: postaje udioništvo u spasenjskom djelu Isusa Krista. Po svom trpljenju na križu, Krist je pobijedio zlo te je omogućio i nama da ga pobijedimo. Naše patnje dobivaju puni smisao i vrijednost kada su sjedinjene s njegovim. Kao Bog i čovjek, Krist je na sebe preuzeo patnje ljudskoga roda i u njemu samo ljudsko trpljenje poprima otkupiteljsko značenje" čitamo na naslovnoj stranici najnovijega broja Glasa Koncila. Dok sam Papa Ivan Pavao II u svojoj poruci za današnji Svjetski dan bolesnika, između ostaloga, kaže: "… da nas vjera uči tražiti krajnji smisao trpljenja u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Kršćanin na bol, patnju i trpljenje ne odgovara pasivno. Potaknuta kršćanskom ljubavlju koja svoj najuzvišeniji izraz ima u životu i u djelima Isusa Krista koji je prošao zemljom čineći dobro, Crkva izlazi ususret bolesnicima i patnicima donoseći im utjehu i nadu".
Zato i mi braćo i sestre na početku ove Svete Mise preporučimo sve naše bolesnike i patnike i sve one koji trpe i čije patnje mi ne poznajemo Gospodinu Bogu da ga mognu susresti na ovom trnovitom putu i svoje patnje ujediniti s njegovim. Ne zaboravimo ni toliku Kristovu, kršćansku ljubav u milijunima onih koji pomažu bolesnicima u bolnicama, obiteljima, domovima, misijama i na tolikim drugim mjestima i drugima načinima koji nesebično daruju sebe poradi Krista u bratu čovjeku. Pokajmo se za svoje grijehe i tražimo oproštenje da bismo mogli slaviti ovu Svetu Misu dostojno i sve njih Bogu preporučiti čiste duše, uma i srca… Ispovijedam se…
P r o p o v i j e d
Braćo i sestre čuli samo da su i današnja čitanja u skladu dana kojega slavimo. U evanđeoskom ulomku smo vidjeli Isusov jedan pregled rada s bolesnicima i patnicima zadnjih dana na i oko Genezaretskoga jezera. Narod ga se želi dotaknuti ili se dotaknuti barem skuta njegovih haljina kao da se hoće osloboditi svoga tjelesnoga fizičkoga ograničenja, a to i zbog toga što su Isusovi suvremenici – narod držali da bolest ima vjersko značenje, odnosno nije se mogla fizički objasniti, kao uostalom i danas među nama. Iako je medicina toliko uznapredovala zdravlje i bolest nadilaze puku fizičku razinu i prelaze u transcedentalno što samo pripada Bogu. To još vidimo i po kojoj bolesti kojoj stanemo u kraj, ali bez imalo odmora rađa se nova neizliječiva bolest. Tako uvijek zdravlje i život poprimaju novu cijenu kao dar Boga i Njegove Providnosti. Zato slobodno i časno možemo zaključiti da je liječnik i sve bolničko osoblje, odnosno svi koji se skrbe o bolesnicima i o zdravlju da su suradnici Božji u službi čovjekova života, ali zato i oni od nas primaju najuzvišeniju cijenu među ljudima.Sam Isus je kako smo čuli i u današnjem evanđelju i nebrojeno puta u drugim prilikama poklanjao posebnu pozornost bolesnicima, patnicima i svima koji trpe.
"Kristovo suosjećanje s bolesnicima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnika očit su znak da je Bog pohodio narod svoj(Lk 7,16) i da se približilo Kraljestvo Božje. Ali Isus ima vlast ne samo liječiti već i grijehe opraštati: on je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu i tijelo. Isus je liječnik kojega bolesnici trebaju. Njegovo suosjećanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjećuje: "oboljeh i pohodili ste me"(Mk 25,36). Isus od bolesnika zahtijeva vjeru. Oni ga se nastoje dotaknuti jer je iz njega izlazila snaga i sve ozdravljala (Lk 6,19). Potaknut tolikim patnjama Isus ne samo da dopušta bolesnicima da ga dotiču, već njihove nevolje uzima na se: "On slabosti naše uze i boli ponese"(Mt 8,17). On nije izliječio sve bolesne, ali je izliječio sve one koju su ga molili i tražili da im pomogne i da ih iscijeli. Nije se oglušio ninačiju molitvu. Njegova su ozdravljenja bila znak dolaska Kraljestva Božjega. Navješćivala su korijenitije ozdravljnenje: pobjedu nad grijehom i smrti kroz njegovo Uskrsnuće. On je na križ ponio sve breme našega zla, te oduzeo grijeh svijeta (Iv 1,29), kojemu je bolest posljedica: Isus je svojom mukom i smrću na križu dao patnji novi smisao: patnja nas odsada može suoblikovati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.
Krist je pozvao svoje učenike da idu za njim uzimajući svoj križ. Slijedeći ga počeli su drugim očima gledati bolest i bolesnike, tako ih je učinio dionicima svojega suosjećanja i iscijeliteljskoga poslanja. Oni su propovijedali obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali (Mk 6,12-13).
Apostolska Crkva poznaje i poseban obred za bolesnike, o čemu na svjedoči Sveti Jakov: "Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njima mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i ako je sagriješio, oprostit će mu se"(Jak 5,14-15).
Isusova posve osobita ljubav prema bolesnicima i patnicima nije kroz vjekove prestajala poticati kršćane na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i duši. Ta je briga uzrok neumornih napora da im se olakšaju muke, kako čitamo i u Katekizmu Katoličke Crkve.
Dakle, već je dvije tisuće godina da Crkva evangelizira ovaj svijet i propovijeda mu pomirenje s Bogom, kako je činio i sam Spasitelj, brinući se ne samo teorijski već konkretno, praktično za bolesne, nemoćne, odbačene i sve one kojima je potrebna pomoć duše i tijela. Posebno briga za bolesne i nemoćne je Crkvu uvijek i svugdje krasila kako kroz povijest tako i danas, pa nije ni čudo da su toliki kršćani nesebično primljeni u nekršćanskim zemljama, prilikama i mjestima. A u isto vrijeme mi znamo da je ova briga nas kršćana jedna od temeljnih vrijednosti i kreposti našega kršćanskoga poslanja koju nam je udijelio i zapovjedio sam Spasitelj Isus Krist.
Onaj tko želi imalo slijediti svoga učitelja ne može zanemariti ovu dužnost brige za drugoga: za starije, slabe, bolesne odbačene kao što su jučer bili gubavci – pored težine bolesti teža je bila njihova odbačenost iz društva. Isus je vraćao zdravlje duše i tijela. Mi svaki dan smo zajedno s Njime u zajedništvu njegove Riječi i njegova Stola. On je na službu svima, pa samim ovim zajedništvom poziva i sve svoje sljedbenike da jednako tako čine i oni drugima kao što je on učinio njima-nama. Za to se i mi moramo otvoriti za druge i ponuditi drugima, odnosno, biti im na raspolaganju i pomoći. Naš je Spasitelj bio neprestano na pomoći onima najnezaštićenijima – siromasima, slabima, djeci i bolesnicima svih vrsta i oboljenja.
Krist nas poziva da budemo blizu njima, a njih sve poziva da budu njegovi i blizu njega. Možemo i danas kao i uvijek postavljati pitanje zašto bol i patnja i zašto Bog dopušta bol i patnju? Zašto nam ne dopusti sreću na ovome svijetu umjesto bola i patnje? Zato što bi sreća trebala biti bez ograničenja vremena i da bude neizmjerno velika pa da bismo uistinu bili sretni. Prema tome samo nam Bog može dati sreću, ako će biti prava sreća. Bog nam je darovao život, a sreću je zadržao za sebe. Ako je želimo posjedovati, moramo najprije posjedovati Boga. Sreću je potom Bog ostavio kao dar za našu ljubav. Kad ljubiš Boga on dolazi tebi ususret, odnosno, On će doći tebi ususret i uzeti te u svoj zagrljaj i tada ćeš plivati u oceanu sreće i nećeš pitati zašto mi ovo nije dao na zemlji. Ovaj život ti je darovan da njime zaradiš onaj drugi vječni u sreći. Zato ti treba trpljenje, bolest i patnja da te pročiste i da nađeš Boga na svome puti i s njime se njemu uputiš.
"Dok je klesar dlijetom jako tukao u kamen, kamen se začudio i takvim glasom upitao:
- Što te tako goni da mi zadaješ bol i jad? Ja tako ne bih drugome činio.
Uzvrati klesar:
- Ako budeš miran, vidjet ćeš kakav će čudesan plod iz tebe izaći!
Na ove se riječi kamen umirio i strpljivo stajao pred bolom. Vidio je kako iz njega izrasta divan kip kojemu se čitav svijet do danas divi" (L. da Vinci).
"Seljak je ušao u sinagogi i sjeo uzdišući i tužeći se. Prolazi rabin i vidi ga te mu dometne: - Samo hrabro, ja sam ti blizu i razumijem te. Uzvrati mu seljak: -Kako mi možeš biti blizu i kako me možeš razumjeti ako ne znaš moje patnje i sa mnom ne dijeliš moje boli?" (G. Ravasi).
S vjerom patnja i bol postaju radošću koja ima svoj smisao i svoj cilj. Božanski je pogled lijek našoj patnji, njegove će nam riječi dati snage da uživamo u patnji. Blaženi oni koji trpe i pate jer je njihovo Kraljevstvo nebesko. Bog je blaga Majka djetetu koje pati i koje je u potrebi. Sveta je Terezija plakala od radosti kad je patila i ovako "šaputala" svom Bogu: "Gospodine, ne želim umrijeti, želim još živjeti da nastavim trpjeti!" Gospodine Bože, budi blizu svim našim bolesnicima i patnicima i svima onima čije patnje mi ne razumijemo. Blagoslovi sve one koji svoj život žrtvuju da bi pomogli onima koji ne mogu sami.
Majka je utočište svoje djece
Preko toliko nebrojenih, dobrih osoba Ona se brine za nas...
Iz ljubavi prema Majci, pomoć njenom bolesnom sinu ...
Bože, hvala Ti za našu Majku!
fra Franjo Mabić
