Dvije oporuke
- Detalji
- Kategorija: Primjeri | Odabrani primjeri
- Objavljeno Srijeda, 16 Studeni 2011
Prije nekoliko godina u Frankfurtu je umro neki veoma bogati čovjek. Nije imao nikoga od potomaka ili bliže rodbine. Svatko se pitao kome će pripasti i tko će naslijediti njegovo bogatstvo.
Medutim, čovjek je na vrijeme mislio. Napisao je dvije oporuke: jednu da se otvori odmah čim umre i drugu da se otvori kada se vrate s pogreba.
U prvoj oporuci bilo je napisano: "Zelim da me pokopate u mom groblju u četiri sata ujutro".
Istina, to je malo neuobičajena želja, ali pokojnik se mora poštivati. Tako su i učinili. Našlo se samo pet prijatelja koji su ga otpratili u to vrijeme do groba.
Vrativši se kući, otvorili su i drugu oporuku u kojoj je pisalo: "Želim da se sve moje imanje podjednako razdijeli svima koji su bili nazočni na mom pogrebu". Pet je prijatelja uistinu bilo zadovoljno, tako da su im i drugi počeli podobro zavidjeti.
Mi kršćani još smo sretniji. Zašto? Nedjeljom se skupljamo takoder radi jedne oporuke. Oporuka je Kristova: "Ovo činite meni na spomen!"
Mnogi tu oporuku odbijaju i ne izvršavaju, ostajući rađe u kući nedjeljom. Jasno nam je da ne primamo milijune u oporuci, ali primamo snagu i svjetlo koje nas vodi prema vječnoj radosti. I zavide nam kako znamo podnijeti teškoće života...
Pierre Lefevre
