Božje bilje oko nas - Uvod
- Detalji
- Kategorija: Božje bilje oko nas
- Objavljeno Utorak, 15 Studeni 2011
Naslov je „Bilje oko nas“, a mogao je biti i jednako i drugačiji jer se začinsko i ljekovito bilje uvijek isprepleću, a jednako su tako mnoga bilja i začinska i ljekovita, odnosno, i ljekovita i začinska, a pored toga tu su i jestiva i aromatska, ali tu su i ona otrovna, koja najznačajnija donosim na koncu knjige.
Budući da sam do sada u mojim knjigama imao više dodira sa začinskim biljem, pogotovu u trećem izdanju Fratarske kuhinje, a toga je uistinu kod nas mnogo, odlučio sam na jednom mjestu skupiti i ljekovito i začinsko, ali samo ono poznato koje koristimo i na našim terenima nalazimo. Ne želim se opterećivati azijskim, afričkim, američkim ili pak francuskim travama i običajima, kao i začinima koji ne postoje kod nas i koji se ne koriste.
Pada mi na pamet ona usporedba sa video rekorderom ili računalom. Kupimo najsuvremeniju opremu i samo znamo odvrnuti film ili na računalu napisati pismo ili još onu koju najosnovniju operaciju i tako nam aparatura i zastari, a da je nikada nismo dublje koristili. Kako ćemo je koristiti kada nam drugo ne treba ili drugačije ne znamo.
Zahvalni smo Bogu za milijune mogućnosti, a naš domet je dotle. Tako se ja mislim ograničiti za naše začinsko i ljekovito bilje koje nam je na dohvat ruke ili u našoj bašči, vrtu, šumi i planini, a ne one na Vezuvu, Fujiju ili Himalajima.
Tu je i još jedan cilj; upoznavati Božje blago u prirodi, cijeniti ga i čuvati. Tako ćemo biti i ekolozi i ljubitelji prirode i oni koji je koriste sa velikom zahvalnošću
Gospodinu Bogu na ovom neizmjernom daru, a ne prigovaraju drugima već cijeneći i koristeći ove darove pozivamo i druge na ovaj isti put.
Međutim, moram i moram naglasiti da je movens svega moga pisanja i, ako hoćete, uplitanja kao svećenika i nekakva pisca i prevoditelja da ovo radim, je – da onaj obični čovjek ovoga podneblja, kada nabavi ovakvu knjigu, da vidi jasnu biljku i jasne opise i jasno ono što se može tu učiniti, počevši od nikakva predznanja i običe kulture današnjega prosječnoga čovjeka i prosječne pismenosti. Oprostite, kupovao sam i poklanjao i imam u sobi još koju knjigu ove vrste, ali, iako kao nekakav pismen čovjek, tisuće puta nisam razumio ime biljke, nisam uspio odgonetnuti crtež biljke, trave ili stabla, a kamoli sigurnost da uzmem, nabavim tu biljku, uberem čaj, prikupim korijen ili slično. Jedina sigurnost kod većine su bila latinska imena biljaka, ali i tu je bilo kardinalnih pogrješaka.
Zato sam, dragi i cijenjeni čitatelju, htio Tebi ponuditi ovaj priručnik samo za jedno obično i normalno upoznavanje Božjih darova u svem bilju da Ti vidiš, da se zainteresiraš i da možeš poći dalje u traženju ljepota našega bilja i traženju užitaka u bilju ili lijekova. To mi je jedini cilj, a nagnala me je bogata kuhinja i naše još bogatije začinsko, aromatsko, ljekovito, jestivo i medonosno bilje. A za ostalo što ti treba, nadam se, da ćeš znati poći u biljne ljekarne i „ekspertno i stručno“ poslije pregleda ove knjige zatražiti recepte i preparate ili barem kao pravi „mušterija“ otići na tezge i sebi nabaviti ono što ti treba za kuću i život, a da Ti se u isto vrijeme ne podvali kao nestručnoj kuharici celer za peršin ili obrnuto, a to bi bilo, priznaj, ipak poražavajuće.
Dovoljno će biti da Te samo malo zainteresiramo za tolike Božje darove u prirodi koji nam se nude i besplatno, ako hoćemo, ili za onu cijenu koju smo voljni platiti. Besplatni su i idemo ih najprije pogledati, a potom skupljati, pripremati i uživati zahvaljujući Darovatelju na velikom daru i blagoslovu u Njegovoj majci prirodi.
Morat ćeš priznati jedno i samo letimično gledajući slike, a to je da je Gospod uistinu darežljiv kada nam je povjerio ovoliku baštinu?! Zar Ti ili mi ne dolazi u pamet Adam i Eva da čim prije zavolim i počnem cijeniti ovo neprocjenjivo, nesagledivo i neiscrpno bogatstvo prije nego ga izgubimo… pa Adam i Eva su počeli cijeniti Zemaljski Raj onda kada su ga izgubili, a ovo je sve bilo u njemu. Znaj da mi i danas još sve ovo imamo tu oko nas i pred našim očima i našim srcem. Hoćemo li odabrati što je za nas, a pomoći čuvati i darovati ono što je za druge, a to znači opet i za nas.
Dakle;
Bilje se sakuplja za lijepog vremena, a nikako u vrijeme kiše. Sakupljač mora biti pažljiv da ne bi slučajno sa ljekovitim biljem pokupio i neko otrovno bilje. Sakuplja se isključivo čisto i zdravo bilje. Ono se suši na promaji i u hladu gdje ne dopiru sunčevi zraci. Pri sušenju bilje se mora redovito okretati. Kad se osuši, pažljivo ga slažemo u neku posudu od stakla ili u kutiju od kartona ili drveta (nikako od plastike!) i dobro zatvorimo. Posudu ili kutiju držati na suhom mjestu. Bilje povremeno pregledati i odstranjivati trule listove ili stabljike zato što su oni izgubili svu ljekovitost. Začinsko bilje se bere i skuplja kao bosiljak uvijek prije sunca.
Poznati njemački travar i svećenik Kneipp kaže doslovce: „Onaj tko ima i najmanji vrt, trebao bi u njemu imati srčenik, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući.“
Na nepunih pola četvornoga metra nađeš u svibnju četiri izvanredna Božja dara – zelja, čaja, lijeka i ... divlja jagoda u cvatu, pčelinja ljubica ili matičnjak, metvica ili menta i metla tijela, a to jest koprva ili kopriva; još jedino bismo htjeli da nam Gospod ovdje napravi čaj ili zelje, a onda bismo li mi bili Njegovi dragi suradnici? Dao nam je sve i zahvalno uživajmo…
Na moje nekakvo iskustvo sam nadodao par tisuća stranica teksta i slika o ljekovitom i začinskom bilju i polako počeo odrađivati zamisao. Naime, postoji jedna velika opasnost da nam mlađi i budući naraštaji posve zaborave izglede pojedinih biljaka kao što se danas smiješnim čini da u restoranima ne znaju razlikovati kelj i kupus ili raštiku, blitvu i špinat, janjeće od prasećega mesa, a kamoli razlikovati celer i peršin ili pak prepoznati kadulju, pelin ili srčanik. Stoga mi se čini i previše uzeti odgovornost ovoga posla, ali i neodgovornost ne učiniti ovo i predati javnosti da to bude mali doprinos upoznavanja i korištenja i proširivanja obzora kulture i na ovom području. Međutim, postoji i drugi problem koji mi se čini još većim, i ako hoćete, neoprostivim. Zamislite vi imate povjerenje u stručnoga liječnika i kupite njegovu, odnosno, njihove knjige. I! U jednoga nađete da je trn-trnovina i glog-glogovina jedna te ista stvar, a uza sve to rodio se u trnu i drači i pravi kao stručnjak takovu pogrješku. Drugi pak, sa svojom stručnom ekipom od pet akademika, uglavnom liječnika, piše i tiska stručnu i skupu knjigu i šalje mi je tako da je moram dobiti kada je nas nekoliko svećenika na okupu da stvori malo reklame. Ima i pravo, ali… pred svima otvorim srčenik i da vidim koliko je stručan u ovome i koliko ga poznaje, a ono tamo razočaranje. Za njega je, zamislite, srčenik čemerika. Upravo ti daje otrov da se otruješ jednom zauvijek. Srčenik i čemerika su dva različita pola u svemu. Srčenik je lijek, napitak, aperitiv, digestiv, te lijek i životinjama kod nadutosti, a čemerika je samo otrov čak i pri dodiru, a kamoli pri konzumiranju. Uostalom, pročitajte u knjizi ove nepremostive razlike koje treba znati svaki laik, a kamoli stručnjak ili barem onaj koji vapije da bude stručnjak.
Imamo mi i previše napisanih knjiga na ovom području, ali moramo priznati da su otišle u širinu i samim tim su odnarođene i nepristupačne običnoj ruci osim struci. Stoga ću pokušati biti bliži onom najobičnijem čovjeku, a vi prosudite koliko sam (ne)uspio.
fra Franjo Mabić
